Nowela: Rozdźěl mjazy wersijami

Inhalt gelöscht Inhalt hinzugefügt
Zak (diskusija | pśinoski)
New page: '''Nowela''' (lat.: „novus“ [„nowy“]; ital.: „novella“ [„nowosć“]) jo krotša powěźeńka (glej teke krotkoepika) w [[Wp/ds...
 
Zak (diskusija | pśinoski)
Keine Bearbeitungszusammenfassung
Rědka 1:
'''Nowela''' (latłat.: „novus“ [„nowy“]; ital.: „novella“ [„nowosć“]) jo krotša [[powěźeńka|powěźeńka]] (glej teke [[krotkoepika|krotkoepika]]) w [[proza|prozowej]] formje. Njejo lažko ju ako [[družyna (lit.)|družynu]] zarědowaś a cesto móžoš ju jano do relacije k drugim literaturnymliterarnym póddružynam stajiś. Což nastupa dłujkosć, groni [[Hugo Aust|Hugo Aust]], nimski awtor nowelow, až namakajoš cesto argument srjejźneje dłujkosći, ako móžoš na tom spóznaś, až móžoš taku powěźeńku w jadnom běgu pśecytaś. Wopśimjeśe "nowela" (diminutiwna forma) pokazujo na nowosć. Cesto pokažo se na póśěg k italiskejitalskej renesansnej cerkwi Santa Maria Novella, což na cas nastaśa nowele wótkazujo.
 
Ako załožaŕ noweloweje tradicije wobglědujo se [[Giovanni Boccaccio|Giovanni Boccaccio]] ze swójim "Decamerone" ("źěłoŹěło źaseś dnjow"). [[Theodor Storm|Theodor Storm]], nimski pšawiznik a spisowaśel, jo pisał, až nowela jo, dla jeje natwarjenatwari, sotša [[drama|dramy]]. Dalšna typiska kakosć jo, až se tšoj "njewusłyšanenjesłyšane tšojenje", ako jo gronilgronił [[Goethe|Goethe]] 1827 w rozgronje z [[Johann Peter Eckermann|Johannom Peterom Eckermannom]] (w Goethowej noweli z titelom Novelle se wulicujo wó "źiwnem, njesłyšanem tšojenju"). To tšojenje jo zwětšego wjerašk jadnanja. Dla krotkosći nowelow maju cesto jano krotku ekspoziciju, ako zawježozawjeźo cytarja direktnje do jadnanja.
 
Dalšne znamjenja su kšute, pśedewšym jadnosměrne jadnanje (blisko k dramje), mócnje skrotcona rozpšawa jadnanja, zaměrne wužywanje sceniskich partijow pśi wjeraškach (skrotcona ekspozicija, koncentrowanje wutwórjona peripetija, wuklincanje jadnanja, pśichod póstawow jano pócerjowany), doprědka wułožowańske a integraciske techniki (wóźecy motiw, wěcowe symbole), dominanca tšojeńskego charaktera, cesto ramikowe jadnanje.
 
W rozdźělu ku krotkopowěźeńce ma nowela konsekwentne wuformulěrowanje głownego konflikta, tendencu k zawrjenejzacynjonej formje, dialogiski charakter a wusoku gustosć. Dalej pokazuju slěźenja na to, až nowela jo kradu bliska k [[symbol (lit.)|symboloju]], dokulaž matej wobej kakosći, wobstojnosći zgusćiś a tak - pó Hugo AustAusće - "njedowuslěźujomny zmysłowy rum" twóriś.
 
 
Rědka 15:
Cesto konflikt mjazy pórědom a chaosom --> jadnorazowosć, łamanje normy
jadnučke tšojenje (singularita)
zawrjenazacynjona forma a nutśikowna struktura
 
Cesto: ramikowe jadnanje