Slěpjańska narěc: Rozdźěl mjazy wersijami
Inhalt gelöscht Inhalt hinzugefügt
Keine Bearbeitungszusammenfassung |
Keine Bearbeitungszusammenfassung |
||
Rědka 16:
'''Slěpjańska narěc''' jo serbska pśechodna narěc w regionje na pódpołnocnopódzajtšnej periferiji [[Sakska|Sakskeje]]. Slěpjański region z relatiwnej rěcnej a kulturnej samostatnosću jo źinsa źěl [[Wokrejs Zgórjelc|Wokrejsa Zgórjelc]] Lichotnego stata Sakskeje, granicujo z [[Bramborska|Bramborskej]]. K Slěpjańskej wosaźe słuša sedym dwurěcnych jsow: [[Slepo]](dolnoserbski Slěpe), [[Dźěwin (wjes)|Dźěwin]], [[Brězowka]], [[Trjebin]], [[Miłoraz]], [[Rowno]] a [[Mułkecy]]. K wosaźe słuša togodla něnt nimskorěcny [[Lisk]] (Lieskau), kótatyž lažy južo w Bramborskej.
==
''A tak jo mój nan póten to Słabcyc pół žywnosći krynuł, a na tej su byli wěkšy dźěl lute lěda a mało role; a wónej stej byłej jeno dwě peršonje na cyłej žywnosći a njejstej mogłej hobstać a doprjodka pćić a stej lědym tu półowicu hobdźěłałej. A ten wuj jo był mójeje maćerje bratr a mój kmótr, a ta ćota jo była mójeje maćerje sostra, a tak su byli bratry a sostry wše wót jeneje maćerje. A tak stej póten mój nan a mać to pół žywnosći měłej a te lěda stej hukopowałej a tež huworowałej. A ja som z nima raz sobu jěł na to huworowanje na Doły na te dlejke góry hot Syjańskeje drogi. To stej tam huworowałej, a ja som chójdźił za nanom pó tej brozdźe a pak som chójdźił pći tom pługu, a som glědał, kak to se wórjo. A mać jo póganjała a za wócku pomagała ćěnuć, a nan jo tež pomagał ten pług ćišćać. A dyž stej ten pěty raz hokoło jěłej a zasej k tej droze stej jěłej a mały kusk stej do kóńca k droze měłej, da jo ten kóń se zwalał. Da stej póten jogo zwigałej, mać za głowu a nan za hopyš, a to jima njechał nedy stanuć; da ten nan jo póten jogo jare bił a tergał górjej. Da jo ten wół – aby jo była krowa? to ja prawje njewěm, Bog wě lěpjej hako ja, co jo było, krowa aby wół – da to jo se bójało, njechało změrom stojać, dyž jo nan na togo kónja harował, bił a tergał. A ja som se tež bójał teje hary a bića, kak to budźo. A tak jogo póten šak někak górjej krynuštej, da stej póten pomałem jěłej do kóńca pó tu drogu a stej se roćiłej zasej a na kóńcu filku zastałej a wótpocynułej stej. A póten stej zasej pomałem jěłej hokoło, da ja som póten zasej lubjej šeł domoj a tež njejsom wěcej z nima sobu šeł nidźon. A tedym ja som jěšći mały gólc był. Ja som był jakle (w) štwórtem lěće, jako som z nima sobu był na tom huworowanju. A to běšo jěšće někotere lěta pjerjej togo drogego lěta…''
|